Nakon što pročitate ovo poglavlje, morate znati dovršiti sljedeće zadatke:

• Objasniti apsolutni, atmosferski i hidrostatski tlak;
• Izračunati promjene apsolutnog tlaka na različitim dubinama;
• Izračunati promjene u volumenu plina kada se apsolutni tlak povećava;
• Definirati stiskanje „squeeze“;
• Navesti koji zračni prostori moraju biti izjednačeni;
• Imenovati ozljede koje mogu nastati ako ne izjednačavate tlak pri zaronu;
• Opisati kako se može spriječiti stiskanje maske;
• Odlučiti koje akcije poduzeti ako želite zaroniti, ali niste u dobroj fizičkoj kondiciji ili imate zdrastvene tegobe;
• Pokazati najbolji način za doći u formu za ronjenje;
• Ukazati na način smanjivanja mogućnosti pojavljivanja grčeva prilikom ronjenja.

U prethodnom poglavlju ste naučili da je bitna značajka maske da ima segment za nos koji omogućava izjednačavanje tlaka. Također ste naučili i da je kod maske sa manjim unutrašnjim volumenom zraka lakše izjednačiti tlak, ali nismo objasnili zašto. Nije dobra praksa nešto naučiti raditi, neznajući zašto je to tako. Dobar PSS Ronilac Otvorenih Voda uvijek treba znati ne samo kako nešto treba napraviti, već i razlog zašto se to tako radi. Tako ćemo sada reći, u što više detalja, kako se izjednačava tlak i zašto je to tako.
Značajke maske su izravno povezane s izuzetno važnim faktorom za ronioce: tlak raste s porastom dubine. No, što je to tlak? U fizičkom smislu tlak je sila koja djeluje na površinu. Na primjer, razmotrimo naš planet. Gdje god da se nalazili, zrak je uvijek oko vas. Taj zrak zauzima sloj koji ide od površine Zemlje prema gore tisuće metara. To je naša atmosfera.
Zbog sile gravitacije, čak i najudaljenije molekule zraka privučene su prema zemlji, i stoga imaju određenu "težinu". To znači da sloj na razini mora podupire svu težinu zraka iznad. Težina tog zraka vrši silu (tlači), ravnomjerno na sve objekte unutar tog sloja. Ta sila naziva se "atmosferski tlak". Na razini mora tlak iznosi 1013 hPa (hektopaskala-moderna mjerna jedinica, stara mjerna jedinica-milibari) ili 14,7 p.s.i. (funti po kvadratnom inču), ali da se pojednostavne stvari koristit ćemo staru jedinicu: 1 atm (atmosfera). Dakel tlak zraka na površini mora iznosi 1 atmosferu.

Atmosferski tlak opada s porastom nadmorske visine.

Međutim, ako se popnemo na planinu na oko 3.000 metara [10.000 stopa] nadmorske visine, sloj zraka na toj visini nosi manju težinu, jer težina sloja zraka od razine mora do 3.000 metara [10.000 stopa] nije više dio sile koja nas pritiska na 3.000 metara.. Naime, prosječni atmosferski tlak na toj nadmorskoj visini iznosi negdje oko 0,7 atm. Kao što smo vidjeli, u našem okolišu ispunjenom zrakom varijacije u tlaku vrlo su ograničene (čak i tako da ove ograničene promjene tlaka mogu imati važne posljedice – odnosi se na promjene vremenskih uvjeta koji se mijenjaju sa promjenom tlaka zraka). U vodi se ove promjene tlaka javljaju mnogo brže i predstavljaju situacije i procedure koje su potpuno strane za bića koja žive na kopnu. Stupac zraka visok kao naša atmosfera potreban je da stvori pritisak od 1 atm, dok će stupac od samo 10 metara [33 stope] morske vode stvoriti isti pritisak. Dakle, kada ronite pod vodom do 10 metara [33 stope] nalazite se na tlaku od 1 atm većem nego na površini, a kada dođete na 20 metara [66 stopa] tlak će biti za 2 atm veći nego na površini. Taj pritisak koji generira voda naziva se "hidrostatski tlak". Međutim kao ronioci mi uvijek mjerimo ukupni tlak koji nas okružuje dok ronimo.
Taj tlak koji nas okružuje dok ronimo naziva se „Apsolutni tlak“ i zbroj je atmosferskog tlaka i hidrostatskog tlaka na dubini na kojoj se nalazimo. Stoga ako ronimo na 10 metara dubine apsolutni tlak biti će 2 ata jer imamo atmosferski tlak od 1 ata + hidrostatski tlak od 1 ata. Shodno tome možemo zaključiti da će na 20 metara dubine apsolutni tlak iznositi 3 ata iz razloga što na toj dubini imamo 1 ata atmosferskog tlaka + 2 ata hidrostatskog tlaka. Tlak će se prema istom principu povećavati sa povećanjem dubine. Nije lako primjetiti i shvatiti utjecaj tlaka na nas, jer su naša tijela sastavljena od krutih tvari i tekućina, a kao što smo naučili u prethodnim poglavljima, gotovo da se nemogu stlačiti.
Međutim, kada uzmemo balon napunjen nekim plinom, vidjeti ćemo da balon postaje sve manji i manji, što se spuštamo na veću dubinu u vodi.

Stupac zraka visok kao naša atmosfera potreban je da stvori pritisak od 1 atm, dok će stupac od samo 10 metara morske vode stvoriti isti pritisak.

Varijacija volumena balona koji je uronjen u vodu je "obrnuto proporcionalna" u odnosu na apsolutni tlak. Pojednostavljeno to znači da ako je tlak koji djeluje na balon udvostručen, volumen balona biti će dvostruko manji. Ukoliko se apsolutni tlak utrostruči, volumen balona biti će trećina izvornog volumena. Ove promjene tlaka odnose se na zračne prostore na našoj opremi, kao i na prirodne zračne prostore na našem tijelu.
Da bi bolje razumjeli učinke tlaka na naše tijelo, odnosno zračne prostore u našem tijelu, moramo uzeti u obzir da li je zračni prostor izravno povezan s vanjskim tlakom, ili preko neke membrane.

Pogledajmo sada kakve sve zračne prostore imamo u našim tijelima. Možemo imati potpuno zatvorene zračne prostore, a ako je to slučaj, tada ne postoji mogućnost da pustimo zrak u njih i tako izjednačimo tlak. Primjer zatvorene šupljine može biti rupa u zubu koja je loše ispunjena (loše postavljena plomba) i ima malu šupljinu ispod plombe. Kako zaranjate dublje pod vodu, plomba podliježe većem vanjskom tlaku. Povećani tlak će gurnuti plombu dolje u zub uzrokujući nemir, a u težim slučajevima, čak i bol. Ukratko, ronjenje je odličan način da provjerite je li vaš stomatolog učinio dobar posao!
Također imamo i otvorene šupljine u našim tijelima koja su stoga uvijek pri tlaku okoline, te tlak ne treba izjednačavati. Jedan primjer otvorenog zračnog prostora su naša pluća. Kada udišemo zrak koristeći scuba opremu, unutarnji tlak u našim plućima je uvijek isti kao i vanjski tlak, jer nam naš regulator pruža zrak koji je na tlaku okoline. Međutim, kada radimo ronjenje na dah, te zadržavamo dah pod vodom, u ovom slučaju naša pluća postati će zatvorena šupljina. Međutim naše tijelo reagira spontano na ovu situaciju povećanjem dotoka krvi u grudi (poznat kao "blood-shift"), da popuni prazan prostor koji nastaje uslijed kompresije zraka u plućima.
Konačno, imamo zračne šupljine, koje su odvojene od vanjskog utjecaja opnom. Jedna od njih, u ovom slučaju je umjetna zračna šupljina, zračni jastuk sačinjen od zraka zarobljenog unutar maske. Uranjanjem na veću dubinu, volumen ovog zračnog jastuka se smanjuje s povećanjem tlaka. Međutim, kada maska dođe do točke da je u stanju da se nemože deformirati dalje, na primjer, da okvir maske gura nos, unutarnji tlak tada je manji od vanjskog. Ako je razlika u tlaku prevelika, male kapilare u oku mogu puknuti i krvariti, te će oko pocrvenjeti. Izbjegavanje ove ozljede, koje je poznato kao "stiskanje maske" – engl. „mask squeeze“, vrlo je jednostavno: samo treba puhati zrak kroz nos u masku, dok se vanjski i unutarnji tlak ne izjednači, odnosno dok prestane stiskanje maske na lice. Sada znate zašto maska za ronjenje mora imati segment za nos!
Druga zračna šupljina, ovaj put prirodna, koja je povezana prema vani membranom, je srednje uho. Vjerovatno ste već iskusili osjećaj pritiska na svojim ušima kada ste se uspinjali na planinu ili kada ste letjeli u zrakoplovu. Što je uzrokovalo ovu pojavu? Samo uho je podijeljeno u tri dijela: vanjsko uho, koje je jednostavna otvorena šupljina; srednje uho, koje je ustvari zračni prostor odvojen od vanjske strane membranom (membranu nazivamo "bubnjić"); te unutarnje uho, koje se sastoji od čvrstih tkiva i tekućina. Srednje uho, ponaša se upravo kao i kanta s plastičnom folijom koju smo spominjali ranije. Pri zaranjanju, povećani pritisak gurnuti će bubnjić prema unutra što će uzrokovati neugodan osjećaj pritiska na uho. Taj osjećaj postaje bolan kako se spuštamo dublje, radi povećanja tlaka koji može uzrokovati bol u bubnjiću, do suza. To se može dogoditi u samo nekoliko metara [stopa] ispod vode. Dakle, da li to znači da ne možemo roniti? Naprotiv, naravno da možemo roniti, ali ne tako da upotrebljavamo čepiće za uši, kao što to mnogi misle. Ako nosimo čepiće za uši, tlak bi ih mogao gurnuti duboko u slušni kanal, tako da bi možda morali potražiti liječničku pomoć kako bi ih uklonili, dok čepići nebi mimalo smanjili bolni pritisak na bubnjić.
Srećom po nas, naše srednje uho spojeno je na nepce malom slušnom cijevi (poznata kao Eustahijeva cijev), te pomoću posebne tehnike (tehnika izjednačavanja) možemo gurati zrak iz grla u srednje uho. Samim tim izjednačiti ćemo tlakove u srednjem i vanjskom uhu, te smanjiti pritisak na bubnjić, koji će se vratiti u normalan položaj. Ovaj postupak izjednačava ne samo tlak u srednjem uhu, već i u nizu drugih manjih zračnih šupljina koje imamo u lubanji, a nazivamo ih sinusi. Neke od ovih šupljina su odgovorne za tzv. „upalu sinusa“ koja se događa upravo zbog začepljenja i blokade ovih cijevi i šupljina. Eustahijeva cijev može se začepiti kada ste prehlađeni. Iz tog razloga važno je da ne ronite ako ste prehlađeni, ili patite od problema sa sinusima.
Ako nemožete izjednačiti tlak, nemožete ni roniti, te ako ste i uspjeli zaroniti, postoji mogućnost problema pri izronu, što ćemo objasniti kasnije.

Idemo sada razmotriti što se događa kada se smanjuje tlak, kao na primjer kada izranjamo. Zatvorenie zračne šupljine, kao što su pluća ronioca na dah, vratiti će se na njihov izvorni volumen, te će zbog otvorenih prostora eliminirati bilo kakav eventualni višak plinova, bez ikakvih problema. No, što se događa s šupljinama koje su zatvorene nekom membranom? Ako višak plina ne može izaći, membrana će se izvrnuti prema van „retrofleksija“ zbog snage unutarnjeg tlaka. Ako se vanjski tlak smanjuje dalje, membrana će se izvrnuti još više prema vani, jer se pokušava oduprijeti većem unutarnjem tlaku. Ova situacija kada je tlak unutar šupljine veći od vanjskog tlaka, naziva se "obrnuti blok" . Ta situacija može trajati samo dok se membrane mogu istezati. Srećom, naše ronilačke maske izrađene su od mekih materijala koji čim dođe do povećanja tlaka unutar maske, omogućuju da višak zraka automatski izađe. Isto vrijedi i za srednje uho, jer višak zraka automatski izlazi kroz Eustahijeve tube. Kasnije ćemo objasniti što učiniti ako se to ne dogodi. Problem bi mogao nastati i ako je rupa u zubu loše popunjena. Tijekom ronjenja rupa u zubu može postati blokirana. Pri smanjivanju vanjskog tlaka, veći tlak u zubu koji će tada nastati u zubnoj šupljini, može uzrokovati jaku bol, a može se dogoditi da plomba izleti iz zuba. Zbog ovoga je dobro imati zdrave zube kada se roni.

Kao što smo vidjeli u prethodnom poglavlju, ako imate prehladu ili su vam sinusi blokirani, najbolje je da ne ronite, jer ćete sigurno imati problem pri izjednačavanju. Ovaj isti savjet treba primijeniti kad god niste u najboljem zdravstvenom stanju. Ne zaboravite da je ronjenje nešto što činite za zabavu, a to sigurno nije zabava ako imate povišenu temperaturu, patite od morske bolesti ili želučanih grčeva, itd. Uvijek je najbolje odgoditi ronjenje dok se ne budete osjećali bolje! Uskoro ćete otkriti da je ronjenje jednostavno i ne zahtijeva posebnu fizičku snagu, ili sportsku pripremu. Međutim, ako se iz bilo kojeg razloga nađete u situaciji da morate plivati ​​protiv morske struje, čak i na površini, mišićna snaga u nogama i opća kondicija će vam nesumnjivo pomoći. U takvoj situaciji kondicija se može smatrati važnim čimbenikom za osobnu sigurnost pri ronjenju. Ako niste u formi, trebali bi ozbiljno razmisliti o programu treninga. Najbolja vježba za ronioce je plivanje s maskom, disalicom i perajama, ali i druge vježbe (trčanje, biciklizam, brzo hodanje, itd) također mogu biti valjana alternativa.
Istrenirani mišići nogu bitni su za ronioce, jer su loše istrenirani mišići podložni grčenju. Dugo naprezanje mišića, ili plivanje lošim tehnikama, može dovesti do situacije kada mišići nemaju dovoljnu opskrbu energijom, što dovodi do pojave grča, a što je vrlo neugodno i bolno. U tom slučaju potrebno se zaustaviti, i istegnuti mišić što je više moguće, dok grč ne prestane. Međutim, to bi se moglo dogoditi daleko od broda ili obale. Ako plivate perajama dugo na isti način, vrlo je vjerovatno da će se grč opet vratiti. Samim tim manja vjerojatnost pojave grča biti će ako mijenjate svoj stil plivanja. To je razlog zbog kojeg će vas vaš PSS instruktor naučiti više od jedne tehnike plivanja s perajama.