Svi roni osjete uzbuđenje pri pogledu na olupinu. Njihove misli lete prema potonulim blagom, kovčegovima punim zlatnih kovanica itd. Neki pak misle na priče o junacima ili kukavicama, koje su sigurno pratile tragični događaj potonuća.
Ova snažna veza s našom prošlošću čini ronjenje na olupinama jednom od najomiljenijih aktivnosti među roniocima diljem svijeta. Za neke to predstavlja pravu strast!

Za rekreativne ronioce, ronjenje na olupini uvijek je usmjereno na zabavu ili proučavanje, a nikada na lov na blago ili oporavak predmeta. U početku je ta aktivnost bila pravi posao. Još u doba starih Rimljana postojale su korporacije ronioca („urinatores“) koje su se bavile oporavkom tereta razbivenih brodova ili vraćanjem pristupa u luku kada ga je ometao potonuli brod. Naravno, roni su na dah.

Zašto postoji toliko interesa za ovu aktivnost? Evo tri glavna razloga.

1. Povijesni interes: Olupine čuvaju ogroman kulturni naslijeđe iz kojeg se mogu izvući informacije o prošlosti.
2. Biološki: Nakon potonuća, olupine postaju strukture koje pružaju dom mnogim vodenim organizmima i potiču repopulaciju područja.
3. Zanima: Privlačnost olupina izaziva neodoljivu želju za otkrivanjem onoga što je skriveno u njima i razumijevanjem razloga potonuća.