Često se govori o napadima morskih pasa.
Koje su stvarno opasnosti za ronioca?
Jeste li vidjeli koliko pokušaja napada morskih pasa postoji na internetu? Videozapisi, naslovi novina, fotografije (često čak i fotomontaže). Gledajući sve to uzbuđenje oko potencijalnih opasnosti, moglo bi se pomisliti da su svi mi ronioci neustrašivi i impulzivni!
Radi istine, potrebno je odmah razjasniti kontekst. Kao i obično, novine, društvene mreže i pojedinačni korisnici pretvaraju jednostavne vijesti ili slike u senzacije, neracionalno uveličavajući događaje koji imaju logična objašnjenja.
Za razliku od Australije i SAD-a, gdje su smrtonosni napadi morskih pasa češći, u drugim zemljama se događaju otprilike jednom na desetljeće. Međutim, napadima obično nisu pogođeni ronioci, već prvenstveno plivači, surferi ili snorkeling entuzijasti. Osim toga, istraživanje koje je provela Alissa Scharfer iz SAD-a na Karibima pokazuje da najveći rizik postoji u područjima gdje se prakticira hranjenje morskih pasa, u trenucima kada ta aktivnost nije u tijeku (možda morski pas pomisli: "Pozivate me na ručak, a ne ostavljate mi ništa za jesti? Onda ću okusiti jednog od ovih neprivlačnih bića koja plivaju na površini"). Podsjetimo se da je hranjenje morskih pasa danas, u većini svijeta, opravdano ilegalno, jer mijenja ponašanje ovih grabljivaca i povećava rizik od napada.
Prema sjećanju, zadnji napad morskog psa na ronioca s bocama u Crvenom moru datira iz 2004. godine, no u tom slučaju žrtva je bio ronioc koji je čistio naslage s mola u Sharm el Sheikh, dakle u uvjetima ograničene vidljivosti i s raspršenim mirisima "hrane" u vodi.
U tim vodama, primjerice, opasne vrste uključuju longimano (Carcharhinus longimanus) i mako s kratkim perajama (Isurus oxyrinchus). Iako se ove vrste smatraju "opasnima", one vrlo rijetko napadaju ljude i obično se ne približavaju obali. Zapravo, longimano u Egiptu jedna je od najtraženijih susreta među roniocima na vertikalnim zidovima grebena, poput Elphinstone, Daedalus ili Brothers. Longimano se često mogu vidjeti kako plivaju među čamcima, jer kuhari često bacaju ostatke hrane u vodu, pružajući roniocima "radost" bliskog susreta – no i to je posljedica promijenjenog ponašanja.
Na kraju, treba dodati da zbog intenzivnog ribolova njihovih uobičajenih plena, poput tune, oceanski morski psi danas nalaze vrlo malo "tradicionalne" hrane.
Zaključno, napadi morskih pasa na ronioca su vrlo rijetki, ali se ne treba iznenaditi ako se pojačaju; eventualni porast bio bi uglavnom posljedica promijenjenog ponašanja koje izaziva čovjek… čak i kad se nose oprema za ronjenje!