Kada pomislimo na orke, obično nam prve dvije stvari koje padaju na pamet su njihova veličanstvena ljepota i nevjerojatna inteligencija. Te osobine učinile su da ovi sisavci budu poznati i voljeni od strane milijuna ljudi, no nažalost, također su naveli neke (koji vjerojatno miješaju pojmove "inteligentan" i "trenirljiv") da pokušaju profitirati na njihovoj privlačnosti.
Od 1960-ih do danas, cijenu za ovaj "sporan" posao platile su ne samo orke, nepravedno lišene svoje slobode, nego i treneri, žrtve bezbrojnih, pa čak i smrtonosnih napada. U svjetlu tih napada, mnogi se pitaju: "Ako su napadi na ljude u vodenim parkovima tako česti, zašto se u prirodi nikada nisu dogodili?"
Iako je život orki u zatočeništvu (kao i kod svih ostalih životinja) oduvijek bio predmet oštrih kritika, najnovija istraživanja o njihovoj inteligenciji dodatno potiču raspravu. Čini se da su njihove kognitivne i emocionalne sposobnosti toliko razvijene da osjećaju nemir i patnju kada su prisiljene živjeti u skučenim bazenima vodenih parkova. Taj nemir mogao bi biti uzrok njihove nenormalne neprijateljnosti prema čovjeku.
Već godinama znanstvena zajednica se slaže da su orke, s intelektualnog aspekta, najbliže bićima u životinjskom carstvu čovjeku. Ovu tezu potvrdile su i novije studije koje su otkrile da je dio njihovog mozga osjetljiv na emocije i samosvijest.
Prisustvo tog dijela mozga — kojeg čak i kod ljudi nema — neosporno je dokaz da su ovi "morski divovi" sposobni osjetiti ne samo tjelesni, već i emocionalni bol… baš kao i mi!
Drugi važan aspekt odnosi se na mužjake orki s leđnom perajom, koja se, prema istraživačima, može srušiti uslijed sudara s drugim primjercima ili zbog stresa. Podaci prikupljeni tijekom godina za analizu tog anatomskog fenomena ostavljaju malo prostora za interpretacije: dok u prirodi ovaj problem pogađa samo oko 1% mužjaka, u zatočeništvu je uobičajen kod svih, vjerojatno zbog tuge koju osjećaju u tim uvjetima.
Dodatni dokazi o "ljudskoj" sličnosti orki pojavili su se u ponašanju skupina. Studije su pokazale da orke prirodno razvijaju društvene strukture toliko složene da ih možemo usporediti samo s onima kod ljudi. Primjeri uključuju duboke obiteljske veze koje ih povezuju te činjenicu da svaka skupina ima svoj jedinstveni komunikacijski kod – pravi "dijalekt" koji koriste samo među sobom.
Sva ta otkrića dodatno jačaju stavove odbacivanja prakse držanja orki u zatočeništvu. A ako su oni koji su ekonomski profitirali od te aktivnosti nekada tvrdili da ta navika nema negativan utjecaj na mentalno zdravlje orki te da su napadi na trenere u zatočeništvu samo "nepredvidivi incidenti", sada, u svjetlu novih otkrića, takvo opravdanje više ne može biti uvjerljivo, jer je neosporno da "zatvorenost" uzrokuje značajno mentalno trpljenje.
Na kraju, kako biste se osjećali da vas netko nasilno zatvori u zatvor, a da niste učinili ništa?
